PORTAL PRESSUM

Treba li (lj)ubiti Linu Červara

Rukomet
2019-01-24 11:10:59

O Svjetskom rukometnom prvenstvu 2019.g. do danas nisam napisao niti riječ. Nisam pisao iz više razloga. Tanka je crta između oduševljenja i apatije, a mi smo narod koji je podložan u sekundi mijenjati svoj stav i raspoloženje.

Rukomet pratim intenzivno već 20 godina. Među prijateljima imam više rukometnih nego nogometnih trenera, iako mi je nogomet na neki način struka.

U ovih 20 godina naslušao sam se mnogih analiza, mudrovanja i pametovanja o rukometu. O tom sportu naučio sam puno. Ali ono što mi je ostalo upečatljivo je izjava jednog mog rukometnog prijatelja koji iza sebe ima solidnu trenersku karijeru (kao i igračku) koji mi je jednom prilikom u jednoj raspravi nakon utakmice rekao: - "Možeš ti pripremiti ekipu najbolje što znaš. Predvidjeti sve poteze protivnika. Odigrati utakmicu bez greške 55 minuta, a onda posljednjih pet minuta tvoja ekipa ima tri drva (mislio je na stative), protivnička golmanica obrani jedan zicer, a tvoji promaše jedan jedini sedmerac na utakmici. I to ga promaši tvoja najbolja igračica koja je imala do tada 100% šut. Što tu trener može uraditi"?

Naravno, s tim argumentom mi je zatvorio usta.

Nacija smo koja "voli" tragedije. Kada se dogodi nešto ružno mi se poistovjećujemo tražeći krivca. Sljepilo koje toga trenutka zavlada muti nam mozak. Sva sreća pa ne živimo u vremenu masovnog linča, javnog kamenovanja, vješanja.

Nacija smo koja ne trpi tuđe uspjehe. Zašto? Pa očito je da smo u djetinjstvu previše maštali (a malo toga učinili) želeći da budemo prepoznati. Da nam skandiraju. Da doživimo ovacije na otvorenoj sceni.Nije nam to uspjelo. Oni kojima to nije uspjelo ne traže krivca u sebi. Oni traže krivca u drugima. Oni su svjesni da su nam startne pozicije (rođenjem) svima iste. Neki opravdanje traže u materijalnoj neimaštini. Onda će im društvo servirati uspjeh Luke Modrića. Izvući fotke gdje on čuva ovce. Pisat će članke i članke o nejakom stvorenju koje je više gladovalo nego bilo sito. Snimati dokumentarce i slati vam poruku. "Budite siromašni. Čuvajte ovce. Jednoga dana i vi će te biti Luka Modrić".

Servirat će vam priču obitelji Kostelić koja je uspjela samo zahvaljujući špeku i luku.
O da. Mi ćemo "gutati" te članke. Zašto? Pa jednostavno zato što nam je to nekako blisko.Mi volimo špek i luk.

Nitko vam neće napisati da je taj isti Luka Modrić trenirao tri puta više od ostalih. On je znao svoj cilj i bio je spreman ispuniti ga.
Nitko vam neće napisati da se je obitelj Kostelić ustajala u šest ujutro i na minus dvadeset postavljala stazu za trening. Sjećam se nekih članaka unazad puno godina o istom tom Luki Modriću i o obitelji Kostelić.

Tata Ante (Kostelić) bio je prozivan kao tiranin svoje djece. Čovjek upitnih moralnih vrijednosti. Trajalo je to sve do prvih medalja. Nakon toga tata Ante bio je i ostao tata Ivice i Janice. Rijetki su napisali da je tata Ante još davnih godina, kada su Ivica i Janica bili klinci, napravio program rada usklađen sa sredstvima (novcem) kojima su raspolagali.

Trpio je on uvrede, poniženja i omalovažavanja.
Nakon što je od Janice i Ivice napravio prave heroje bijelog sporta, danas radi s nekim novim klincima i postiže lijepe rezultate iako mu je (tek) sedamdeset i koja.
Godine mu mogu brojati ali znanje mu ne mogu oduzeti.

Na žalost danas živimo u zemlji rasula u kojoj je na asfaltu "opanak" češći od cipele, a opanci su podložni "udruživanju". Oni su intelektualno u deficitu, pa im jedino preostaje agresivnost. Nekada su to radili na jedan prostački način, šakama. Danas su se vremena promijenila. Danas to rade putem medija.

Više puta sam u svojim člancima citirao Stevana Dedijera, najvećeg špijuna prošlog stoljeća koji mi je jednom prilikom rekao: - "U svijetu se već odavno ništa ne događa slučajno. Sve je unaprijed pomno planirano i plasirano u pravom trenutku".
Nakon što sam to čuo od njega, na vijesti i događaje počeo sam gledati jednim drugim očima. Svaka "drama" treba da "pokrije" veću dramu ili po onoj narodnoj "Od drveta ne vidjeh šumu".

Upravo se to događa u medijskom prostoru. Nema više anonimaca, nema više nedodirljivih.

Svaki članak ima svoju publiku. Svaki članak ima svoga autora koji ima zaduženje da "informira" svoju publiku.

Sada dolazimo do autora.

Autori su na "streljani" kao i oni o kojima pišu. Samo postoji jedna razlika. Ako je članak dobro naplaćen tada je autor pristao na to da ga "streljaju", a onaj o kojem je pisao, ma koga briga za njega. Koga briga koliko ga je "autor" izvrijeđao ili povrijedio? Bitno je da smo mi to pročitali. Nahranili svoj ego i "popušili" priču.
Naravno. I autor i "žrtva" imaju svoje navijače. Cilj ne bira sredstvo kada je cilj postignut, a cilj je uvijek postignut, samo zavisi u kojem omjeru i s koliko su komentara i lajkova "autor" i nalogodavac zadovoljni, jer iza svakog članka stoji nalogodavac.

Mnogi danas kažu kako ne čitaju novine i portale. Većina laže.

Svi mi čitamo, ako ništa drugo, naslove i prema njima odlučujemo hoćemo li "otvoriti" članak ili ne. Što je naslov intrigantniji, to je članak više puta čitan. Ne slažete se sa mnom???

Evo gotovo sam napisao cijelu karticu teksta, a prema naslovu, zbog kojeg ste i otvorili ovaj članak, glavni lik iz naslova nije niti spomenut.

Znači uspio sam vam "prodati" svoje mudrovanje.

No da to ne bi bilo tako (iako me je tekst odveo u nekom drugom smjeru), nije mi namjera "braniti" Lina Červara. On ima dovoljno godina i mudrosti da se brani sam.

Lino Červar i ja nismo prijatelji. Zadnju kavu popili smo davno. Ali jedno znam. Lino Červar živi rukomet i živi za rukomet kojem je posvetio cijeli svoj život.
Lino Červar (za razliku od prof. Jure Radovčića) nije stvarao igrače. On ih je definirao i dograđivao. Prema bilješkama, knjigama i zapisima Line Červara danas u svijetu radi na tisuće trenera.
Lino Červar, što se rukometa tiče, osvojio je (gotovo) sve naslove i medalje. Pametnom dosta.

A sada svi ti pametni "opančari" mogu o njemu pisati, a njihovi hejteri ih u tome podržavati, članke i članke. Oni će uvijek samo biti obični opančari, a Lino će zauvijek biti "MAGO DI UMAGO".

A prema onoj staroj narodnoj: "Samo se za dobrim konjem prašina diže" zaključujem ovaj svoj skromni osvrt.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac