PORTAL PRESSUM

Pustimo djecu da uživaju u nogometu

Nogomet
2019-02-16 10:56:27

Već dugo godina promatram lakrdiju koja se događa oko mladih nogometaša, prvenstveno onih U-8, U-9, U-11. Igraju se utakmice koje su nabijene emocijama (prvenstveno roditelja). Galami se na djecu (isključivo tuđu), psuju treneri, suci.

Pod pritiskom rezultata treneri na teren šalju najbolje, dok oni koji se još "traže" dobiju zadnjih minutu dvije. Ako je rezultat povoljan, tada se "gubi" nezadovoljstvo djece u svoj toj euforiji, ali u koliko je negativan tada je sve na rubu fizičkih sukoba (roditelja).

A zašto je to tako???

Prvenstveno zato što se ta djeca "bore" za bodove koji u konačnici nikome ništa ne znače (osim prvaku). Žalosno je da se nitko ne bavi psihom djece koja su u cijeloj toj priči potpuno nevina, jer djeca su se samo došla igrati nogomet. Sve ostalo za njih je jedan glupi stres koji izazivaju odrasli.

Do 11. godine djeca trebaju učiti osnove nogometne igre. Što bi školski nazvali, učiti nogometnu abecedu a ona počinje kosim i ravnim crtama. Ako ste me shvatili, sve treba biti preslik prvoga razreda škole kada učiteljicu nije briga zna li to dijete čitati i pisati od ranije, ona se prilagođava većini djece. Upravo je to zadatak trenera.

Kada smo već kod trenera, ono što je evidentno je da je većina trenera potpuno "zalutala", ali nisu oni krivi. Kod nas je postalo popularno da se povrijeđeni igrač imenuje "učiteljem" mladih nogometaša. To je simptomatično u manjim klubovima. I što sada dobivamo. Dobivamo stanje u kojem taj "trener" niti sam ne zna što treba raditi s tom malom djecom pa onda s njima radi treninge kao što su s njim u seniorskim danima radili njegovi treneri. Užas.

U većini utakmica na klupi niti ne sjede licencirani treneri, nego "predstavnik kluba" koji je na toj utakmici trener, a licencirani trener zapravo niti ne postoji.

Koju mi to poruku u startu šaljemo djeci?

Nije bez vraga u školstvu postavljeno da od 1-4 razreda djeca imaju "svoju/ga" učiteljicu/a. Razlog je najprostiji. Djeca traže zamjenu za roditelja u osobi u koju će imati povjerenje. Njih jednostavno zbunjuje česta promjena "tenera", oni su još mali koliko god bi mi od njih htjeli na brzaka napraviti velike ljude i nogometaše.

Taj period od 8-11 godine nogometnog odrastanja često podcjenjujemo, a on je jedan od najvažnijih segmenata buduće nadogradnje mladih igrača.

U tom razdoblju uloga (pravih) trenera je da djecu, uz igru, nauče osnove nogometa, te da naučeno s njima ponavljaju i ponavljaju. Na tim treninzima se ne uči taktika, prekidi. Uči se osnova dodavanja s obije noge, štopanje lopte, izvođenje auta, udarac glavom (s mekanim loptama), pokrivanje protivnika. Sve se to radi uz ležeran trening koji mora biti raznovrstan i zanimljiv. Trening na kojem će djeca pitati trenera "kada je sljedeći". Djeca nakon svakog treninga moraju otići nasmijana i zadovoljna. To je jedini način kako se stvara baza mladih nogometaša. Njih se ne smije opterećivati glupostima starijih. S toga trenerski seminari za mlade kategorije su neophodni. Trener u mlađim kategorijama nije samo trener. On je i učitelj i psiholog i "roditelj".

Sada malo o roditeljima. Primijećeno je da su pored needuciranih trenera najveći problem RODITELJI.

Galama, dreka, psovke, sve to djeluje na psihu djece. Zamislite koje će mišljenje imati mladi nogometaš ako sluša svoje roditelje kako stalno pričaju da je trener kreten i neznalica? Ovim ne želim držati prodike roditeljima. Kultura ponašanja izlazi iz kuće. Kako se vi ponašate, tako će se ponašati i vaše dijete. S toga dragi roditelji. Dovedite svoje dijete na trening, saznajte kada završava, a za to vrijeme odite u šetnju. Pustite tenera da sam radi (bez vaše pomoći) s djecom. Vaše prisustvo uz aut liniju samo zbunjuje djecu i čini ih nervoznom.
Na utakmicama uživajte u suncu, igri svoga djeteta. Davajte im podršku i kada pogriješe (ne samo svojem klincu već i ostalima). Vaš tim je jedna porodica. Radujte se sa njima i tješite ih kada tuguju. Objasnite im da je sve to samo igra u kojoj trebaju uživati i izvlačiti iz nje ono najljepše. Svaki presing je kontraproduktivan i ubija volju djeteta.

Klubovi su ti koji se moraju pobrinuti da stručne i educirane osobe koje imaju moralne i ljudske kvalitete rade s najmlađima. Pustimo priču kako se nema novaca za kvalitetnog trenera (a ima se novaca za sumnjivog centarfora). Rad s djecom nije jednostavan, ali u koliko se sve postavi kako treba on postaje veliko zadovoljstvo. Uloženo u tu djecu se ne vidi odmah ali dugoročno se i te kako isplati. Na kraju krajeva, svi novci (ili većina novca) koje klub dobiva iz proračuna grada je pod stavkom "za djecu". Pa onda i uložimo u njih.

Nogometni savez sam ostavio za kraj. On je očito priča za sebe.

Ne ulazeći u motive odluke da ta mala djeca igraju ligu i da se bore za bodove (što je za mene najveća glupost), sretniji bi i radosniji bio da ta djeca igraju turnire svakog vikenda u drugom mjestu. Da igraju po najboljim terenima.
Jedino tako će igrati svi. Neće biti prvoga i zadnjeg nego će svi biti prvi. A na kraju turnira medalja za nastup za njih će značiti više nego bilo koje prvo mjesto koje se zaboravlja već nakon prvog poraza.
Treba znati da sva ta druženja djece na takvim turnirima stvaraju nova i nova prijateljstva kako među djecom, tako i među roditeljima i trenerima. I zapamtite, onaj sendvić od najjeftinije salame i sok u tetrapaku finiji je od najfinijeg maminog ručka.

S toga učinimo konačno neke promjene kod najmlađih. Pustimo ih da kroz igru uče, a kada odrastu imat će dovoljno vremena da se bore za bodove, jer vrijeme provedeno na zelenom travnjaku ostaje im u vječitoj uspomeni.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac