Kolumna Dragan Purišić: Kada i ako
Kolumna Dragan Purišić
2019-02-18 05:42:13
Kada i ako. Dva posljednja naraštaja.
U prošlosti se živjelo prema uzorku prethodnika, a dijelom nagonski. Bez zastajkivanja. Taj je uzorak nastao iz najjednostavnije životne logike – tu si , gdje si, živiš u skladu s prilikama i vremenom!
Gdje i kada je počeo nastajati nedostatak vremena, moglo bi se definirati, ali je bitniji njegov utjecaj na nastanak kada naraštaja – doba naših očeva i djedova.
Njemu je kumovao tehnološki napredak. Ljudi su se pridržavali društvenih i obiteljskih pravila i prihvaćali slijed tokova. Njihovo je geslo bilo: Kada završim jedno, učinit ću drugo. Žurba i napetost nisu prevladavali.
Evo nas u ako eri.
U njoj je svaki pokret uvjetovan. Ljudi će nešto učiniti, nekamo krenuti, donijeti odluku samo ako postoji razlog, poticaj, isplativost. Na taj se način oblikuju i međuljudski odnosi; službeni, prijateljski, čak i ljubavne veze!
Poradi ucjenjivačkog karaktera ove pojave, naslućuje se da smo se uputili u pogrešnom pravcu.
Život treba biti bogaćenje. Ako to nije, onda je promašen, nema pravi smisao.
Govoriti o osobitosti pojedinog naraštaja treba poradi prepoznavanja smetnji koje onemogućuju bogaćenje. Bogaćenje istinskim, neprolaznim blagom.
Niti jedan naraštaj nema prednost u bogaćenju, samo je razlika u vrsti njegove ugroze.
Prvi se naraštaj, kako u spomenutom svjetovnom životu, tako i u duhovnom, prepustio situaciji i okolnostima, društvenoj inerciji. U drugom je rizično i opasno bilo izdvojiti se od propisane društvene religije. Tako su mnogi ostali neobogaćeni.
Danas se, pak, svatko može opredijeliti za što hoće, ali se ne prijanjaja uz pravu stvar. Tomu kumuje materijalizam i egocentričnost. Čak se i vjernici prema bogu postavljaju kompromisno, s ako predloškom , zaboravljaju da kod Njega ima samo da ili ne.
Kada se govori o odrastanju i životnom smjeru mladih u odnosu na Konačno uzdignuće ili propast, u prvom su naraštaju bili prisiljeni slijediti roditeljsku shemu. Smjer je bio dobar, ali trebalo je podnositi naviku da točno hodaš stopama roditelja. Drugi je naraštaj izgubio strpljenje i započelo je prepuštanje ekstremnim strujama.
Današnja mladost svojevoljno slijedi način života roditelja, ali taj smjer nije spasonosan. Stariji pristaju udovoljavati djeci u svemu, čak im postaju poslušni! Za primijetiti je da se gubi crta razdvajanja tko je tko. I stariji i mlađi, svi postaju prijatelji. Nestaje titula oca.
Mnoge tako čeka zaprepaštenje u Konačnici.
Dragan Purišić