Biti kao malo dijete preporuka je onima koji se uče živjeti iznad sadašnje stvarnosti, za buduću.
Nevinost, iskrenost, jednostavnost i dobrota odlike su najmanjih. Zato su uvjerljivi i vjerodostojni. Imaju čiste misli i jasne namjere.
Biti takav u ovom svijetu teško je i neisplativo, stoga se većina podlaže zemaljskoj promišljenosti, nebeski im se svijet ionako čini nestvarnim. Bez problema postaju dvolični i sumnjičavi, a bez namjere netrpeljivi i sitničavi. Pohlepa i sebičnost stanuju u njima.
Takvi djecu nastoje odgojiti kako bi što bolje prošla u svjetovnom životu.
Sugeriraju im da ne treba uvijek biti iskren i uče ih kako se prikrivaju određene stvari. U društvu vladaju poluistine i laži pa roditelji ne žele da djeca budu drukčija.
Jedan je šestogodišnjak, vidjevši u daljini svoju učiteljicu, izrazio radost mahanjem i glasnim pozdravom. Zatim je doviknuo kako ide liječniku. Majka ga je blago povukla za ruku i spretno utišala. Srdačnost je brzo postala nepoželjna. Kod životinja, a tako ne bi trebalo biti s ljudima, cijene se samo zdrave i jake jedinke. Otuda možda nastaje sram kada se otkrije da s nekim nešto nije u redu.
Ima puno ovisnika o drogama. Roditelji te djece lako bi mogli dobiti utješnu ili korisnu riječ od drugih, čak pomoć, no većinom prešućuju stvar, čak i najboljim prijateljima.
Svjetovni mentalitet zamjera dječjoj iskrenosti, a sebi oprašta razne prijestupe. To je primjetno kada dijete učini roditeljima neugodnost pred gostima, rodbinom ili policijom kazavši nešto što ne bi trebalo.
Uvriježeno je mišljenje da potpuna iskrenost čovjeku donosi poniženje.