PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: Novogodišnji sarmagedon

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2020-01-01 11:06:28

Ajd nek je finila i ova ludnica oko praznika, izbora, kuhanja i nabavki repromaterijala. Zapravo izbori još nisu gotovi ali ruku na srce što se mene tiče nije ih ni trebalo biti. Ali pošto se ja ne miješam u politiku niti se njome bavim, ovo sam spomenuo iz čistog razloga da jedva čekam da sve ovo prođe pa da se ja kao svaki pošteni Hrvat počnem baviti svagdašnjim temama o ustašama, partizanima i neizbježnim pitanjem "dis' bio '91.".

Mi koji smo već iza sebe ostavili neke lijepe godine ne volimo promjene. Rutina je naša vrlina. S godinama shvatiš da su mnoge stvari precijenjene ali samo kvaliteta opstaje.

U mojoj kući se poštuje tradicija. Prvo sarma pa sve ostalo.

Ova moja već sredinom prosinca počinje s bazičnim nizinskim i visinskim pripremama. Pomno se biraju glavice kupusa (na vrijeme). Obično je to glavica veličine oveće lubenice s cirka 50-60 listova.

Iako po rođenju Podravka, nije škrtica. O tim sarmama se priča kao o banjalučkom potresu. Jer tko god da je pojeo dvije za ručak, taj je bio blizu hitne od prejedanja.

Kada ona zafrče 50-60 listova sarme, pa ih naslaže u lonac koji pokrije cijeli šparhet, to je prava ikebana, a zamamni miris traje sve do kraja siječnja.

Ako mislite da je bilo drugačije ove godine, grdno se varate.

Nije da je ja (oprezno) nisam odgovarao od svakogodišnje aktivnosti, ali ona se ne da.

Pedeset dvije sarme su "pukle" i ove godine.

-"Neka, neka bude, možda nam netko i navrati". To je njeno obrazloženje.

Godinama joj pokušavam objasniti kako nama nitko neće navratiti. Kod starijih ljudi se ne navraća samo tako da bi te netko pitao kako si ili trebaš li nešto. Osim ako imaš para.

I tako prvi dan nove godine ja očekujem ručak. Odojak je u šparhetu, a lonac sarme je spreman kao toplo predjelo.

Gledam u lonac. Još ih je ostalo "samo" desetak.

Spasila me moja kći koja je "navratila" za Božić. Na odlasku majka joj je spremila četiri sarme, a ja sam još potajice ubacio pet dodatnih. Čisto nek se nađe djetetu. Pa nije otac škrtica.

Novu godinu sam dočekao u (Umaškom) Sheratonu. Puna mi je kapa ovih što se fotkaju i prave selfije s egzotičnih mjesta na kojima provode praznike.

Fensi hoteli, fensi zimovališta, sve nešto cool. Kako da ja budem posljednji papak koji je novu dočekao na kauču gledajući "Sam u kući 5".

Vatromet je bio veličanstven (a koji nije). Pucalo se kao da je rat. Prvo što mi je palo na pamet gledajući ovu pucnjavu je da se gotovo u svakom gradu pucnjavom proslavlja nova godina. I to nije tako loše. Prilika je to da mnogi od ovih petsto tisuća branitelja po prvi puta u živo dožive zvuke stvarne pucnjave.

Bliži se vrijeme ručku. Trenutak je to kada "gazda kuće" prema tradiciji reže odojak. Ova moja oštri nož i kreće operacija "odojak mora pasti". Možda sljedeće godine konačno i mene zapadne ta sveta dužnost, a do tada bacam se na NOVOGODIŠNJI SARMAGEDON.

Franjo Sabo - Sabotaža

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac