PORTAL PRESSUM

Kolumna Dragan Purišić: Rezidba

Kolumna Dragan Purišić
2020-01-18 12:08:04

Rezidba je većini ljudi poznat postupak brige za biljke, no uvijek iznenađuje radikalnost ove redukcije makar ga provodile i najstručnije osobe. Izgleda bolno i besmisleno uklanjati veće dijelove biljke, ali u konačnici se pokazuje opravdanost zahvata!

I čovjek bi se trebao podvrći rezidbi. Odstranjivati nekorisne dijelove kako bi bujali zdravi. Za razliku od biljke koja se orezuje fizičkim kontaktom od strane nekoga, sebe orezujemo sami na način da odustajemo od nekih vladanja, zatim odbacivanjem određenih ponuda, uzdržavanjem od nečega i sl.

Treba podići ruku na sebe, što nije nimalo lako. Nadalje, moramo prepoznati  što valja odbaciti, a što ne. U tomu nam sigurno, ako ih uvažavamo, mogu pomoći pojedini izvanjski autoriteti.
 
Suvremeno društvo oraspoložilo je ljude da ne slušaju  savjete, a kako slobodno prelaze preko vlastite savjesti, do samorezidbe najčešće ne dolazi. Stoga se u šumi bujadi i korova ne mogu pronaći pravi plodovi koje bi čovjek trebao imati.
Ako se usporedimo s vrtom koji ima više gredica, zapažamo dijelove bogatije urodom i one s manje ili bez uroda što najčešće ovisi o trudu i darovitosti. Neki su plodovi namijenjeni umjetnosti. Ona izvire iz ljudskoga života tj. iz osobnoga polja i prelijeva se u zajedničko. Tako se stvara kultura društva. To sveukupno ljudsko kreativno ostvarenje djeluje povratno na njega. Ako je dobro, još više ga oplemenjuje, ako nije, unazađuje ga.

Kultura etimološki znači uzgajati čak držati svetim. Oko toga se polja vode najveća osobna i društvena razmimoilaženja mišljenja u smislu treba li joj ostaviti potpunu slobodu rasta ili ju djelovanjem oblikovati? Posve se čini razumnim da umjetnost ne treba sputavati, ali potpuna sloboda izražavanja može imati negativan utjecaj na konzumenta. Nosi li nešto oznaku umjetničkoga ne znači da je vrijedno za pojedinca  ili za društvo.

Ako pojedini autori ili uradci dobivaju odobravanje publike je li to mjerilo njihove vrijednosti? Čini li publiku većina koja ne vrši samokultiviranje onda bi im ovi mogli poslužiti za umirenje savjesti.

Ono što je bolesno, a izraslo u vrtu nečijega bića, uvijek ćemo vidjeti da se veliča negdje u kutu umjetnosti. Glasovi savjeta i upozorenja o tome redovito se neutraliziraju ismijavanjem na satiričnim predstavama ili u humoristčnim serijama.
Nakon procesa izlaganja neke kulturne instalacije pojavljuje se neobičan rezultat. Od primjera u kojem izvrsno umjetničko djelo biva malo shvaćeno i time rijetko čitano, do uradka koji graniči s kičem, ali je nevjerojatno prihvaćen u publici! Ovaj odmak događa se zbog nestabilne varijable u ovom odnosu - publike.

Kako se i zašto konzument mijenja?

Govoreći o prehrani, znamo da nam neispravne namirnice mogu naškoditi. Također i one manje štetne koje prečesto uzimamo. Tako nas neuzdržavanje od malokorisnih ili neumjetničkih djela može pokvariti.
 
Znamo da knjiga ili film mogu vrlo negativno djelovati na psihu osobe. Nekakva serija ili predstave mogu nas zakovati za sjedalo nevidljive ovisnosti. Čovjek tako gubi dio uračunljivosti. Nastaje jedna sve manje svestrana masa žednija iste robe.

Obrana od djelovanja brojnih suvremenih zbivanja u kulturi, neće nas osiromašiti. U našoj neposrednoj blizini nude nam se razne gavranovske, tomićevske i dr. ponude koje prihvatljivošću postaju vodič naše mentalne svakodnevice  dok  mislimo da hrani naše umjetničke potrebe.

Tko smije poreći da bi nam nevinošću i drugim osobinama djeca trebala biti  uzor? Zašto toliko  filmova, serija i predstava danas imaju preporuke s ograničenjim za dob gledatelja? Kada se već autori oslanjaju na scene koje nisu za dječju psihu nije li  i za odrasle bolje da ih ne gledaju? Ili je učinak na odrasle koristan?

Razotkrivanje s Michaelom Douglasom slične je tematike, zapleta, poruke, ali i kvalitete kao Cruiseova Tvrtka. Ovaj drugi sadrzi znatno manje scena i vulgarnosti čime ništa nije izgubio na vrijednosti. Jasno je kako autor može demonstrirati svoju nadarenost bez ovisnosti o psovkama, scenama nasilja i pornografije.
 
U idealnim uvjetima jedina preporuka mlađima bi bila da neće razumjeti autorov izraz što bi uglavnom osjetili kao dosadu, no živimo u svijetu u kojemu je vrijedno i nevrijedno, dobro i zlo, prihvatljivo i neprihvatljivo izmiješano te je gotovo jedini način da se u toj šumi snađemo: mijenjati sebe!
 
Kao što stegom možemo sjajno urediti tijelo, treba disciplinirati i duh  - rezati granje iz vlastitog vrta koje smjera šumi kulturne ispraznosti u društvu.

Uzdržavanje konzumiranja dijelova umjetnosti ne znači nepotpunog čovjeka dok njezino usvajanje lako dovodi do dezorijentiranosti.
 
Jedni se oblikuju čestim odlaskom na moderne predstave i performanse dok drugi drže uspjehom kada izbjegnu njihovu trominutnu reklamu na televiziji!

Dragan Purišić

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac