Ovih dana sam dobio nekoliko upita zašto ne pišem ništa o aferi i uhićenju braće Mamić. Što na to odgovoriti. Obično ne pišem o stvarima o kojima ne znam ništa, a o ovom slučaju "Mamić" ne znam baš ništa. Znam ono što znate i vi iz medija.
E sada pisati o tome na temelju nečijih izvještaja koji su čista nagađanja. Vjerovati nekim izvjestiteljima kojima je bitnije da naprave samopropagandu no da izađu s faktima i činjenicama, nije mi namjera niti se usudim donositi neke zaključke, za razliku od njih.
Zanimljiva je ova novinarska mladost kao i uređivačka politika naših televizija. Pokloniti nekome polovinu predviđenog dnevnika je vrlo hrabro. A suditi, presuđivati, predviđati što će se dogoditi u budućnosti s osobama nad kojima se vodi "samo" istražni postupak je dno dna novinarstva.
U ova prosuđivanja i presuđivanje ne upuštaju se niti visoko rangirani odvjetnici kojima je to posao, ali jedan šmrkavi novinarčić će bez problema predvidjeti kaznu od 10-15 godina zatvora.
Iz svega navedenoga što sam uspio pročitati i pogledati nisam saznao ništa izuzev da su četvorica u istražnom zatvoru 30 dana. I tu završava cijela priča. O tome što im se stavlja na teret zna jedino sudac istrage, a u koliko je to "procurilo" u ruke novinara tada taj sudac i njegovi suradnici trebaju istoga časa da lete van. S toga čisto sumnjam u njihovu šlampavost nego bih prije rekao da su to čisto insinuacije tih sitnih senzacionalističkih novinarčića koji bi za jedan capuccino "osudili" i vlastitu mater.
Ah da, skoro zaboravih na naslov ovoga teksta. Istina je da će Dragan Rajić sjediti na klupi velikog kluba i to ŽRK Umag koji će i ove godine po drugi puta igrati u Europi.
Evo dokaza što može napraviti jedan (ne)istiniti naslov teksta. Hvala vam što ste pročitali ovo moje objašnjenje zašto ne pišem o braći Mamić.
Franjo Sabo