Jutros me ova moja naganjala da odem do grada podići njenu penziju dok je još hladovina. Jake li penzije, niti milja kuna. Ali njena riječ za mene je zapovijed.
Ona mala što radi na šalteru pogledala me pogledom punim cinizma. –„ Ni vama debelima nije lako po ovoj vrućini, hoćete podići sve ili ostavljate malo za neki drugi dan“? Htjedoh joj spomenuti majčicu, ali mi pade na pamet da ni majke nisu uvijek krive. –„ Da ljepotice, podižem sve i idem kupiti one push up gaće i grudnjak pa ću ti pokloniti da i ti počneš izgledati kao žensko“. Ruku na srce puno bolje sam se osjećao nakon toga. Ona će meni debeli!!!!
Odlučio sam se počastiti kavicom obzirom da ova moja već mjesecima misli da prima 50 Kn manje no što prima. To je moj mali crni štek.
Krenuvši prema kafiću upikirao sam najbolje mjesto. S te pozicije mi ništa ne može promaći. Imam kontrolu nad dvije ulice i dva prolaza. Detektiram tokove ljudi bolje i od nadzornih kamera koje su postavljene po gradu tako da se čovjek niti ne može pošteno popišati uz drvo,a da ga ne vidi pola grada.
Tada se nečija teška ruka spustila na moje rame i to ono reumatično, koje boli već od samog pogleda. Odlučio sam u trenu, tko je da je , ja ću ga odmah opizditi šakom pod uvjetom da nije ni jači ni brži od mene. –„ Pa gdje si veliki moj prijatelju, baš sam se pitao što se s tobom zbiva, kad eto ti naletio“. Odustao sam od nauma da ga opizdim iako mi se još mantalo u glavi od bola.
Bio je to jedan pjevač lakih nota. U ovoj kolumni zvačemo ga Igor. Nikada na vrhu, nikada na dnu. Godinama je balansirao. Jedno vrijeme je pjevao i u jednom poznatom bendu. Uvijek je bio ono, niti miriše, niti smrdi. Bio je to klasični narcisoidan tip koji je o sebi imao vrlo visoko mišljenje, kao i većina pjevača/ica, koje sam upoznao u svojih 15 godina rada u medijima. Čudna je to sorta ljudi.
Uvijek postoje ljudi koji nemaju mjere, tako je i on mene zgrabio pod ruku i ugurao me na terasu jednog restorana u koji ja nikada nisam ušao do sada. On je pričao bez prestanka o svojoj velikoj pjevačkoj karijeri da jako puno radi i nastupa. Da ima velike koncerte te da mahom radi po metropolama Europe. Pitao me da li sam čuo njegov novi hit i što mislim o toj pjesmi? Rekoh mu da baš i nisam nekoliko godina u toku zbivanja i da nisam čuo tu njegovu novu pjesmu, ali da, poznavajući njega, vjerujem da je pjesma hit.
Tada mu je zazvonio telefon. Nešto je nekom objašnjavao gdje se nalazi.-„ Ovo je bila moja nova žena. Prekrasna je vidjeti češ sada će doći. Kada je došao konobar odmah je bez pitanja što bih ja, naručio dva Jack Danielsa i dvije porcije pršuta s puno maslina. Pokušao sam mu objasniti da ja baš i ne pijem alkohol, a niti nemam običaj kvariti ručak, ali on me nije slušao. Još je doviknuo konobaru da pojačao dvije na tri porcije pršuta.
Drugu rundu Whiskyja sam uspio izbjeći. Za to vrijeme on je trusio već četvrti, a pršut je gutao ko kokice, bez žvakanja.
Tada se pojavila ona. Ruku na srce već dugo nisam vidio tako zgodnu i lijepu ženu. Duge noge u lepršavoj ljetnoj haljini živih boja te dekolte zaokupili su moju pažnju u potpunosti što je primijetila i ona. – „Aaaa, tu ste moji momci, uh baš sam gladna“. Kada je ona počela prašiti po pršutu nadmašila je i Igora. Za to vrijeme Igor nije prestajao da se hvali svojim poslom i velikim uspjesima.
Već sam pomalo postajao i nervozan što zbog pogleda na dekolte i duge noge koje je ona tako graciozno pokazivala, što zbog ovog seronja koji se cijelo vrijeme hvalisao, a niti jednog trena da bi me upitao kako sam ja.
-“Dragi davaj lovu, snimila sam jednu cool torbicu“. – Nemam, imam samo Eure“, reče joj Igor. – „Nego imaš ti tisuću kuna pa ti ja vratim čim promijenim“. Rekoh da nemam toliko ali evo 500 ako će biti dovoljno. Kako se tih 500 našlo u njenoj ruci još ne znam. –„Biće i to dovoljno“. Dobio sam sočnu pusu u obraz. – „Ciaooo“. Gledao sam za njom. Igor je rekao da mora do toaleta. Baš me bilo briga gdje će on. Ja sam i dalje pratio nju na odlasku. Uh koji komad pomislih. Iz maštanja što bi bilo da bi bilo „probudi“ me konobar.
-„Oprostite, mogu li naplatiti, završava mi smjena“. Rekoh mu da će sada doći moj prijatelj koji je otišao na toalet, te da će on podmiriti račun. –„Mislite na ovoga što je sjedio tu s vama? On vam je otišao kada i ova lijepa dama. Samo je on izašao na zadnja vrata. Očito ste mu vi druga današnja „mušterija“. Jutros su to napravili i vašem kolegi onom što radi na radiju“.
Trebam li posebno istaknuti da je račun bio papren.
Putom kući razmišljao sam što reći onoj mojoj? Da su mi ispali novci. Da me napala banda krimosa i pod prijetnjom smrti otela lovu. Ne bi to prošlo. Kako da joj objasnim da su me sjebale obične duge ženske noge i primamljivi dekolte. Pa dušu će mi izvaditi. Ja koji ne pijem, ne kockam, ne kurvam se. Ja koji sam postao obični Pussy smoke, tako na jeftinu foru da se dam nategnuti.
Tada sam se sjetio jedne ženine izjave od prije tridesetak godina. –„ Ako napraviš nešto ružno i to napraviš samo jednom, uvijek ću ti oprostiti, ako to ponoviš e onda ću ti sve po spisku, ostačeš bez jaja.
Ostalo mi je taman još toliko love da kupim jedan cvijet u plastičnom kaliću. Odlučio sam da iskoristim Amandman o oprostu prvog prekršaja, kojeg još nisam iskoristio.
Poklonivši ženi cvijet, rekoh joj: - „Draga, prokockao sam tvoju penziju“.
Franjo Sabo