PORTAL PRESSUM

Riba ribi grize rep 1: Zašto su ribari Udruge Mare Croaticum Istra nezadovoljni?

Umag
2015-07-10 09:26:02

Profesionalni ribari Umaga udruženi u Udruga Mare Croaticum Istra i Grad Umag nikako na zelenu granu. Ovih dana svjedočili smo kako se od strane Udruge odašilju strelice u pravcu Grada, a sve je kulminiralo kada je prije nekoliko dana Gradsko redarstvo s pješačke zone, točnije s biciklističke trake na šetalištu (iza Ine) odlučilo ukloniti parkirane automobile. Bila je to kap koja je prelila čašu.
Tada je Daniele Kolec predsjednik Udruga Mare Croaticum Istra najavio sazivanje hitne sjednice udruge koja broji 40 ribara.

Danas je vaš novinar posjetio mjesto okupljanja nekih članova udruge te razgovarao s nekim članovima i predsjednikom Kolecom. No prije razgovora načinio je i nekoliko fotografija.
Parkirani automobili su i dalje prisutni u pješačko - biciklističkoj zoni, iako je obližnji parking koji je udaljen manje od 30 metara zjapio poluprazan. Ribarski alati i dalje „leže“ na prostoru namijenjenog šetačima, neki uredno posloženi, a neki i ne.

Priznali mi to ili ne, ružna je to slika za nekog promatrača koji nije upoznat s Umaškim zgodama i nezgodama.

Kada je vaš novinar predočio fakte predsjedniku Kolecu, priča je krenula u drugom smjeru. Ribari su nezadovoljni odnosom Grada prema njima. Nedostatku komunikacije, odbijanju svakog prijedloga kojeg ribari predlože. Slabom, odnosno nikakvom financijskom potporom Udruzi (1.000 Kn godišnje).

Ljuti su na Grad što je ukinut sajam ribarstva Cro Fish. Otpor Grada pri organizaciji Ribarskih fešti. Odbijanje svih prijedloga oko izgradnje prostora za Burzu ribe. Problem Škvera za sitne popravke ribarskih te ostalih plovila.

Kolec je nekoliko puta napomenuo da je u vrijeme „vladavine“ Vlade Kraljevića (IDS) kao gradonačelnika imao puno bolju suradnju s Gradom nego sada s aktualnim gradonačelnikom Vilijem Bassanese.

Pričali su i o Ribarskom gatu koji je premali za toliko ribarskih brodova koji bi trebao služiti za brzi iskrcaj ribe.

Ono što je činjenica i od koje ne treba bježati da je život ribara je sve samo ne lagodan. Baviti se tim poslom mogu samo ljudi koji vole more i koji od mora žive. Ali isto je činjenica da se mnogi od njih ne ponašaju tako. "Vuči" rampon samo nekoliko metara od obale, kao i bacati mreže na plovnom putu, točnije na ulazu u gradsku luku je nešto što ruši kredibilitet svih ribara koji na pošten i zakonit način obavljaju svoj posao.

Ustajati prije zore u vrijeme zimskih dana kada se odjeća ledi na hladnoj buri, biti vječito mokar, dok ljeti sunce koje prži ne pita za temperaturu. Ribar samo zna da mreža mora biti čista i spremna da se ponovo „baci“ u more. S druge strane stiropor i plastične kašete koje plove morem kao i neki drugi otpad potiču upravo s ribarskih brodova. Na sreću tako se ponašaju samo pojedinci.

Težak je kruh ribara, ali je i činjenica da su oni sami izabrali taj poziv. Teško je njih razumjeti iz pozicije tople sobe i ugodne fotelje. S druge strane njihovo razmišljanje kako oni moraju biti ispred turista i turizma svakako nailazi na otpor i negodovanje upravo onih koji žive od te djelatnosti. Cijela priča opet počinje i završava na novcu.

Kada bi Grad imao dovoljno novaca da zadovolji sve potrebe svojih udruga i sportskih klubova, tenzije bi bile manje. Ali nikada se to neće dogoditi. Novca će uvijek nedostajati i samim time nezadovoljnika će uvijek biti.

Činjenica je jedna. Zaboravila se jedna još od davnina izreka „Panem et circenses“ (Kruha i igara) rekao je Ciceron rimskom caru Oktavijanu Augustu.
Od kada Gradska vlast sve manje prakticira "Kruha i igara" mnogi se sa sjetom sjećaju onih dana kada je Umag imao fešte: „Umag u maju“, a u studenom „Dani turizma“, te niz drugih fešti. Tada su u grad dolazile tisuće ljudi iz drugih mjesta Istre, Rijeke, Slovenije.

Gradovi u današnje vrijeme moraju sami zarađivati novac. Onaj koji drži "kesu" mora biti dovoljno mudar da ga "pravedno" raspodijeli, a tada uvijek ima nezadovoljnih.

Bježati od činjenice da povremeno oni koji imaju „neke zasluge“ bolje prolaze od drugih to je već nepisani dio našega folklora, ali zar mislite da je u drugim gradovima ili državama stanje drugačije. Iznenadili bi se.

U svakom slučaju ove tenzije ne koriste nikome. Niti će ribarima biti bolje, niti će Grad imati miran san.Svi „ratovi“ započinjali su nekim „nesporazumom“, a završavali su za stolom sporazumom dviju "zaračenih" strana, ali ne treba zaboraviti da svi ratovi za sobom ostavljaju žrtve. Obično one koji nisu niti kusali niti mirisali, a vinovnici na kraju daju jedan drugom ruku i ponašaju se kao da se ništa nije niti dogodilo.

Ovu priču nazvao sam „Riba ribi grize rep 1“. Nakon ovih optužbi koje je Udruga Mare Croaticum Istra uputila prema Gradu Umagu, valjalo bi čuti i njihovu priču, a vaš novinar će se potruditi da je čujemo što prije.

Franjo Sabo 

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac