PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: PRO BONO

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-07-17 01:54:30

Grega sam upoznao prije nekoliko godine putem interneta. Kako? Pojma nemam, ali znam da smo se povremeno znali dopisivati. Kasnije je proradio i Skype. Greg je bio neki kompjuterski stručnjak, manager u nekoj Američkoj firmi.

Znao mi je pokazivati svoju house u Amerika i veliki swiming pool iza kuće. Svake godine na kraju ljeta pričao bi mi gdje je bio na godišnjem odmoru. Maldivi, Karibi, Bahami.Hoteli s šest zvjezdica.Krstarenja.. A onda me je u svibnju upitao da li bi on i njegova žena mogli doći u Hrvatsku, ali on ne želi hotel, niti vilu. Sve mu je to preko glave. On bi rado iznajmio jednu kuću. Rekoh mu da se ja bavim turizmom te da bi mogao doći kod mene.

Iako nikada nisam u kući imao turiste, izuzev rodbine, u meni je proradio onaj poznati poduzetnički duh. Pa sezona je, treba zaraditi neki Euro.
Kada sam svoj plan izložio ovoj mojoj nije bila oduševljena, ali kada sam joj predočio trenutnu financijsku situaciju nije imala kuda. Mi selimo u podrum, a cijeli kat prepuštamo Gregu i onoj njegovoj.

Greg mi je javio da slijeće u Veneciju, te da će iznajmiti Car. Rekoh mu da ne dolazi u obzir i da ću ja doći po njih, a kada dođemo kući ja ću im iznajmiti svoj Car.

Susret je bio srdačan iako njegov pogled na moj Car imao je notu čuđenja pa sam mu objasnio da je kod nas u Jurop benzin mor expensiv i da zato mi vozimo male i stare Car. Novo čuđenje doživio je na Agipu, gdje smo popili pravi caffe Macchiato, kada sam ja plaćao u kešu. Pitao me zar ja nemam Credit card. Rekoh mu da ih imam pet komada. Ne rekoh mu da su neke istekle, a ostale blokirane. Ma zašto opterećivati čovjeka.

Kada smo stigli do moje kuće odmah mi je rekao da imam najs haus i pitao me zašto nemam pool. Pokazao sam mu na more, ovo je moj pool rekoh. Tada sam izvadio najbolji komad špeka, kulin i domaće kobase koje sam radim po zimi. Dodao sam i domaći paradajz.Bio sam u dilemi dali da ga ponudim viskijem ili domaćom rakijom koju čuvam za slučaj gripe ili nekih sličnih boleština. Kada je probao rakiju doživio je ekstazu.

Upitao me je koji je od restorana najbolji u gradu. Ja sam mu objasnio da ne dolaze u obzir nikakvi restorani, da smo ja i ova moja stručnjaci u gastronomiji. Greg je bio oduševljen. Pričao mi je kako on puno radi ali i puno zarađuje. Da je njegova žena advokat i to jako cijenjeni te da četiri puta godišnje brani Pro Bono. Pomislih, to je neka prava žena, a ovaj Bono sigurno je neki naš, jeben tip, čim ga ona mora braniti četiri puta godišnje. Imam ja jednog znanca koji se isto zove Bono. Malo mi je bilo čudno prezime Pro, ovi naši svi su na ić, ali vrag bi ga znao, ljudi odu u svijet i primijene prezime, valjda je i Bono to napravio.

Greg mi je puno pričao o životu u Americi. Hvalio je nas i naš život, uživao je u svemu. Rado bi se spustio u moje dvorište i jeo još zelene jabuke i kruške. Zavidio sam mu. Koji su samo to zubi. Američki jebeš ga, ne mogu biti loši, a ne ovi moji koji pod hitno trebaju generalku. Još jedino s njima mogu da sisam, nikako da grizem.

Ova moja i ja kupovali smo najbolje namirnice. Samo domaće i provjerene. Skuplje ali tko te pita. Sve troškove sam bilježio u svoj book, onako konobarski, pet pišem dva pamtim šest dodam. Račun se penjao. Izračunao sam da u ova tri tjedna mogu zaraditi da platim sve zaostale rate, vode, struje i kredita i ako Greg još ostavi neku lijepu manću imati ću i za registraciju auta.

Tako su prolazili dani. Greg me hvalio na sva usta tako da mi je već bilo neugodno. I ova moja me počela hvaliti što mi je bilo malo čudno. Valjda spavanje u podrumu ima svojih čari. Greg je pričao o svoje three children. Kako su završili university, rade, dobro zarađuju, da su njemu Fatheru kupili novi Car za rođendan, te da ima six grandchildren. Ja sam mu rekao da i ja imam two children.

Negdje pred kraj Gregova boravka supruga i ja smo otišli u unutrašnjost Istre na jednu sahranu. Kada smo se vratili kući našli smo Gregovo pismo u kojem se izvinjava i kako mu je jaako žao što su hitno morali otići. Da im je u Portorož sletio svojim privatnim avionom jedan važan prijatelj i poslovni parter, te su s njim otišli do Dubrovnika pa će malo do Grčke. Da nam se jako zahvaljuju na gostoprimstvu. Da će svakome i svugdje pričati kako su ljudi u Kroejša najljubazniji ljudi na svijetu i on jednostavno ne zna kako da nam se oduži nego da nas pozovu kod sebe u Ameriku preko zime. Kako kaže, tada oni imaju ljeto i kupaćem se na njihovom pool, raditi barbecui i jesti njihova jela.

Gledao sam u pismo i nisam mogao vjerovati. Fuck, jebote ala me naguzio na fini Amerikanski način. On mene zove u Ameriku. Pa ja nemam para ni do Buzeta da dođem. On mene zove da jedemo Hot dog, hamburger i praseća rebarca. Pa s čim da ih grizem jebala ga općina da ga jebala.

Sada sjedim na mojoj terasi. Ponoć je već odavno prošla. Ovoj mojoj još ništa nisam rekao. A što i da joj kažem. Da joj kažem da na zimu idemo u goste u Ameriku. Palo mi je i na pamet da probam nači onog Bona, pa da mu ispostavim račun, jebo li ga otac luda, otišao u Ameriku raditi pizdarije, a sada ja treba da mu plaćam račune. Gledam u ovaj book i obračun i mislim si, pa i ja sam humanista, nije samo Gregova žena i ja sam ovo odradio PRO BONO.
Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac