PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: PERAČI MAGLE

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-08-02 10:34:53

Priznajem da odustajem. Koliko god pokušavao shvatiti ovu današnjicu sve mi manje polazi za rukom.
 
Živio sam u nekoliko režima, ali neshvaćam (hihi, ovo je po novom pravopisu) da ovom sadašnjem ispiranju mozga nema kraja. Nekada sam poteze nekih ljudi knjižio pod „njihov primitivizam“. Ok., nije rečeno da i u današnje doba nema primitivaca, naravno da ima, ali ovi „ispirači“ nisu primitivci, dapače, to su obrazovani ljudi koji su završili visoke škole, ili, ili su samo pokoji puta prošetali do tih visokih škola, a ostalo je odradio kum ili rođo. Kako bilo da bilo situejšn je zabrinjavajući. Ovom prilikom  nemislim (opet novi pravopis) na ove isprazne političare. Oni su tema za neke pametnije likove od mene. Mislim na ove činovničiće koji svakoga  5-og u mjesecu „ubiju“ redovnu plačicu, nije velika ali je redovita, a i kreditni reiting imaju dobar. Rijetki su na „crnoj listi“, za razliku od mene.

Ovaj uvod sam napravio neznajuči kako početi priču koju mi je jutros na kavici ispričao moj frend Igor.
-„ Stari nemoš' vjerovati što mi se dogodilo. Znaš da sam podnio zahtjev za Stečajnu nagodbu još proljetos, e dobijem ti ja odmah nakon par dana od njih obavjest da im pošaljem dokumntaciju. Naravno nitko mene ne pita zašto sam došao u ovu situaciju. Zašto meni onaj „lopov“ nije platio račun, a na obračunati Pdv, koji naravno nisam mogao platiti, porezna mi legla na račun i blokirala me. Naravno kada si blokiran duže od 60 dana moraš pokrenuti predstečajnu nagodbu. I tako ti ja kao čovjek od zakona sve to napravim na vrijeme. Rekoh ti dobijem žuran odgovor da prikupin dokumentaciju. Tri dana sam krvario, mučio knjigovotkinju, kopirao papire. Kada sam sve napisao u detalje, još sam i stavku po stavku zapisivao svaki dokument koji šaljem. Sve sam im na vrijeme poslao. Tutto komleto. Nakon mjesec dana ja na internet, pošto me nitko nije kontaktirao, kad tamo, tamo piše da mi je prijedlog odbijen zbog nedostavljanja kompletne dokumentacije. Opet sam pročešljao sve papire, list po list. Vidim sve sam poslao“.

-„ A valjda nisi baš sve poslao kada su te odbili“. Prokomentirao sam samo zato da ovo Igorovo ne postane monolog.
-„ Stari, sve kako su tražili. Kada sam sve provjerio odlučio sam ih nazvati i reči im što ih ide. Napokon kada su me spojili s Pravnicom, a prije toga sam od portira, telefonistice, čajne kuharice i neke babe koja je valjda s tržnice donijela grincajg, morao objašnjavati zašto zovem, visokoškolivana gospođa mi je, što sam i sam pročitao u odbijenici počela objašnjavati da su me odbili zbog nedostatne dokumentacije. Tražio sam od nje da mi decidirano navede koji to dokument nedostaje. Malo je žvrljala po papirima i slavodobitno izjavila, sporazum, vi niste potpisali sporazum, sporazum sa največim vjerovnikom o planu restruktuiranja i nagodbe. Rekoh joj da je baš i ne razumijem. Koji sporazum? Ali mala, nije se dala. Sporazum, po Zakonu vi morate napraviti sporazum sa najvećim vjerovnikom. Ali gospođo, dali ste vi pročitali ove tri stranice obrazloženja, da ste ih pročitali vidjeli bi da je najveći vjerovnik sa dvije trećine potraživanja JA, ja osobno, ja koji sam zbog „lopova“ održavao firmu pet godina na životu, ja koji sam svakoga mjeseca  5 godina plačao sve obaveze državi. Ja koji sam se nadao da će me ta država zaštiti od lopova. Evo ja sam taj.

Znaš što mi je rekla? To nema veze, po zakonu vi morate napraviti sporazum sam sa sobom. Nisam mogao vjerovati, ja moram napraviti sporazum sam sa sobom i to ovjeriti kod Javnog bilježnika?  Čovječe možeš li ti to vjerovati? Moram ovjeriti da ja od ja ili sebe prihvačam da ja u dogovoru sa ja prihvačam prijedlog koji sam dao ja i prihvatio ja. Pa da pukneš i to još ovjeriti kod Javnog bilježnika. Nisam izdržao da ne postanem ciničan. Draga gospođo ja već dugo znam  malo popričati sam sa sobom. Znam si ponekad takve stvari reći da to nebi pojeo ni pas s maslom. Nekada si i šamarčinu opalim. Radio sam u životu svašta  sam sa sobom, ali da pišem sporazum sam sa sobom, e to si možete zabiti tamo gdje vam se zabija povremeno“.
 
-„ Pa dobro mislim, sve je to u redu osim ovog zadnje. Gdje si zapravo mislila da si zabije“?
-„Ajd nezajebavaj, znaš ti dobro gdje. Ja bih joj tamo sve zabio pa neka zabacuje guzove u zavoju“.

Pokušao sam malo malo šalom oraspoložiti Igora.
–„ Ohoho, ti ravno pa u guz, a ima tako lijepih mjesta“. Pogledao me ljutito.

–„Ajd zajebi , sve su to perači magle“. Otišao je ljutit. Nisam shvačao što mu to znaći, ali svidjelo mi se, hm
PERAČI MAGLE, može.

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac