PORTAL PRESSUM

Kolumna Sabotaža: SEKSI TUNJO

Kolumna - Sabotaža: Franjo Sabo
2015-08-09 12:40:00

Tunjo vam je moj prijatelj. Pravi macho tip. On je sve ono što ja nisam. Visok, vitak sa muževnim crtama lica. Brkovima koje bi pogrickala svaka prava milfača. Dičio se svojim kosmatim prsima preko kojih je nosio šatro lažni zlatni lanac sa privjescima prema potrebi i trenutku, naravno, lažnim. Bio je i obdaren baš tamo gdje je i trebalo. Jedina mu je mana što je malo, onako, priglup. Ali jebeš ga, tko te u trenucima onoga čina pita za koeficijent inteligencije. Pod njim su milfače vrištale kao ranjeni ratni zarobljenici. Toliko je bio dominantan da mi je čak i uspio nabiti komplexe. A  tko uspije u tome taj je vrijedan pažnje.

Jednoga dana dojurio je do mene. – „ Slušaj, moraš me pod hitno naučiti Njemački. Imaš ravno tjedan dana“. Gledao sam u njega s nevjericom. Jednom sam ga učio neku Jesenjinovu pjesmicu od dvije strofe pa ju nije mogao zapamtiti za tjedan dana. Polagao je neku večernju školu za rukovatelja nekih strojeva, mislim viličara. Visio mi je danima za vratom. Fizika, matematika, kemija. Bila je to noćna mora za mene. I ono malo što sam i sam znao i pokušao prenijeti na njega bilo je oskudno. Ipak sve je predmete položio. Čak je iz engleskog dobio peticu. Dugo mi to nije bilo jasno, kako petica. Pa on nije razlikovao dobro jutro (good morning), od kuma (godfather).

Jednoga dana išao sam službeno u jedan Istarski grad i poveo sam i Tunju. U tom gradu Tunjo je išao u tu večernju školu. Dok sam ja bio na sastanku Tunjo je listao neki časopis sa puno slika u obližnjem kafiću. Vrativši se sa sastanka zatekao sam Tunju u društvu prekrasne dame. To me baš i nije začudilo s obzirom već spomenutih Tunjinih vizualnih kvaliteta. – „ Da te upoznam, gospođa Jasna, moja profesorica engleskog. Upravo me nagovara da upišem višu školu“. Oči g. Jasne caklile su se od sreće. Predpostavljam da se prisjećala trenutka kada je Tunjo polagao engleski. Baš me zanima gdje su joj tog trenutka bili okrenuti tabani.

Za ostale profesore neznan kojeg su spola, ali predpostavljam da mu je g. Jasna bila razrednica i da je žestoko lobirala da Tunjo završi školu. Sama pomisao da bi Tunjo stvarno mogao upisati višu tehničku   bacala me je u totalni bed. Tako je jednoga dana dojurio do mene. –„Vadi kompjuter i piši na njemačkom civi, moj civi“. Malo sam ga mutno gledao. Od kada je položio za viljuškaristu promijenio je u pola godine četiri firme. Ma nije Tunjo bio loš radnik, ali jebeš ga. U dvije firme je nategnuo sekretarice koje su do tada natezali njihovi direktori. Za jednu mi niti mrtav nije htio reći zašto je morao otići, a u ovoj zadnjoj nategnuo je šefovu ženu koja je toliko poludila za njim da je sve htjela napustiti i udati se za Tunju. Ipak se predomislila kada je vidjela da i crkveni miš bolje živi od Tunje. Kita je kita, ali lova je lova, pa je odlučila oprostiti mužu skandal koji je izazvao kada je uhvatio nju i Tunju u klinču.

Rekoh Tunjo me napao da mu napišem životopis na njemačkom da ga meila nekom Švabi koji ima jahtu.

– „Slušaj u tom civiju ne moraš biti objektivan. Malo ga nacifraj. Napiši da govorim jezike, popravljam motore, znadem skuvati, ma šta ti ja pričam, znaš ti već šta treba pisati“. –„ Tunjo nemaš li ti namjeru ići u njemu ili Austriju na arbajt? – Ma jok, biću skiper na 12 metarskoj jahti“. Kada je to rekao skoro me udario šlog. –„ Ali Tunjo, ti ne možeš biti skiper, ti jedva voziš i svoju barku od četiri metra s tomosovim motorom. Pa nije zajebancija voziti Jahtu. Treba tu puno više od panulanja lignji i pecanja sa dva štapa, a znaš i sam dok si polagao za skipera kako je to sve prošlo. Dobio si dozvolu tek nakon što sam one lučke kapetane napojio i nahranio i počastio ih onim ženskama.  -„ Ma ništa ti ne brini, ti samo piši, pa šta, ta jahta je samo tri puta veća od moje barke“.

 I tako sam ja Tunji napisao CV i uz kratki dopis priložio nekoliko fotografija koje je navodno vlasnik Jahte tražio da se priloži. Tunjo je sam izabrao fotke, moram li naglasiti da su sve ličile kao da traži posao u nekom striptiz baru? Vagao sam što je za mene bolje. Taman dok se Tunjo ukrca i čim ga gazda iskrca kada shvati da bi ga Tunjo mogao stajati života, proći će i ovi rokovi za upis više večernje škole za napredne viljuškariste.

Toga dana kada je dojurio da ga brzinski naučim Njemački vidio sam da je vrag odnio šalu. Tunjo je dobio posao skipera na švabinoj Jahti. O periodu učenja njemačkog ne bih u detalje. Kada se toga sjetim pomalo dobivam žučne napade. Tunjo se ukrcao na Jahtu u Trstu. Osobno sam ga odvezao. Upoznao sam i gazdu i gazdaricu. Gazda mi se odmah dopao, neki fini gospodin, a gazdarica, e to je već bila prava milfača, ona rasna. Kada sam ju ugledao znao sam da Tunjo ima velike šanse da ostane i nekoliko tjedana.

Jedan dan sam dobio mail od Tunje. – „Dragi prijatelju, javljam ti se iz Crne Gore. Meni je odlično. Gazda je super tip i odlično govori Talijanski tako da nemamo problema u sporazumijevanju. Gazdarica je također divna. Jedino što kod nje odrađujem dodatnu šihtu, jebeš ga rizik posla. Mislim da gazda kuži ali mi izgleda da je sretan što sam ga malo odmijenio. Oni ti imaju i sina od 20. Dripac vozi jahtu od sedme godine tako da ja baš i ne vozim. Izgleda da je njima trebao skiper pro forme, zbog papira. Vidimo se uskoro.

Tunjo ne da je ostao tjedan dana. Tunjo je ostao do kraja ljeta. Švabe su ga toliko zavoljele da ga je gazda, pro forme zaposlio u svojoj njemačkoj firmi. Tako Tunjo u našem gradu pazi i održava Jahtu za 1.200 € mjesečno. Povremeno ga  i „kontroliraju“, naizmjence, više gazdarica nego gazda. Hvala Bogu, višu večernju više i ne spominje. Živio ti meni moj SEKSI TUNJO.

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac