Kada je vaš novinar prije sedam godina prodao tvrtku koja je u svom vlasništvu imala koncesiju za radijsku djelatnost jedan uvaženi novinar me upitao da li sada krećem u politiku?
Odgovorio sam mu da mi je majka još živa, te da joj želim još puno godina staračkog života, a u koliko uđem u politiku njen seksualni život će se drastično promijeniti, a ona s obzirom na već poodmakle godine to neće preživjeti.
Biti političar i baviti se politikom ima svoju cijenu. Znam da sam vam izmamio osmjeh na lice. Svi ste odmah pomislili na one "silne" novce koje oni zarađuju. No taj posao ima i svoju drugu stranu.
Poznajem mnoge političare. S mnogima imam dobar odnos, s nekima i ne. Neki se mijenjaju, otvrdnu, neki još primaju k srcu svaku kritiku. No to je u čovjeku, u njegovoj osobnosti.
Svaka zgoda ima svoj početak i kraj. Tako i političke zgode i nezgode. Biti iskusan u svom poslu novinara znači na vrijeme shvatiti kako je svako čudo za tri dana. Ali akter mora izdržati napade koji slijede u ta tri dana.
Sada bih ovdje mogao početi nabrajati o "čudima" koja su zadesila naš grad u posljednjih nekoliko mjeseci. Ma tko ih se više sjeća? Nitko! Ipak, netko nosi teške ožiljke. Akter "čuda" još dugo vremena nosi teške rane. Nisu to rane od izrečene istine. Rane su to od izgovorene i napisane laži. S tim se nosi akter, s tim se nosi obitelj, rodbina, prijatelji koji su ni krivi ni dužni upleteni.
Posljednji slučaj koji se desio u našem gradu je poziv na obavjesni razgovor predsjednika Gradskog vijeća Umaga gospodina Milana Vukšića. Oni koji nisu previše upoznati s tim slučajem mogu putem LINKA saznati više o tom slučaju.
Naravno, u nedostatku drugih senzacija ova je došla kao melem na ranu nama koji pišemo na svojim portalima. Prvi je Ipress.hr donio tu "bombastičnu" vijest. Naš portal je istu, autentično prenio na svojim stranicama pressum.eu.
Svidjelo se kome ili ne ali informacije te vrste svake iole ozbiljne novine bi prenijele. To je jednostavno pravilo informiranja. Objaviti i navesti izvor.
Nakon objave te vijesti vašem novinaru bilo je malo čudno zašto se u članku navodi samo ime Milana Vukušića dok se za ostale aktere te vijesti navode samo inicijali te godine starosti. Vrlo brzo vaš novinar saznao je imena svih navedenih po inicijalima, kao i neke detalje iz objavljene priče koji se baš i ne podudaraju s objavljenim.
Očiti cilj cijele priče bio je senzacionalizam. Ipress.hr na svojim stranicama (petak) dana 07.08.2015.g. u 12:54 donosi naslovnu vijest: "Milan Vukšić, predsjednik GV Umaga, uhićen zbog 'reketa'". PU Istarska istu tu vijest donosi u ponedjeljak, 10.08.2015.g. na svojim službenim stranicama PU Istarske ?????
"Čudni su putevi Gospodnji ......".
Pisati o nekome ili nečemu može se na dva načina. Prvi je senzacionalistički, bez argumenata, napadački s udarcima ispod pojasa. Drugi način je, pisati o provjerenim činjenicama, argumentirano, te nikoga ne dovoditi u podređeni položaj.
Na žalost, cijela ova priča o Milanu Vukšiću krenula je krivim smjerom. Već od samog naslova u kojoj se spominje riječ "reket".
Namjerno ili ne, autor članka je preiskusan novinar da ne zna što znači u naslovu upotrijebiti riječ "reket" koja se u samom članku niti jednoga trenutka ne spominje, kao niti u službenom izvješću policije.
Automatski, autor članka usmjerio je čitatelje u smjeru nečega negativnog. Reket je izraz koji označava ekonomsku djelatnost vezanu uz organizirani kriminal, odnosno pružanje određenih ilegalnih usluga (kockanje, prostitucija, zelenaštvo i sl.). U svom užem smislu se pod time podrazumijeva "plaćanje zaštite", odnosno novac ili druge usluge koje određeni pojedinac ili tvrtka pruža kriminalcima u zamjenu za vlastitu fizičku sigurnost ili neometano obavljanje ekonomske aktivnosti.
U koliko na portalu pressum.eu potražite objavu Ipress.hr od 07.08. možete primjetiti da je naslov izmijenjen. Nedostaje "uhićen zbog reketa". Zašto je vaš novinar izbacio taj dio iz Ipress-ovog naslova. Čista intuicija.
Daljnji razvoj događanja niti jednoga trenutka nije išao u prilog Vukšiću. I dalje se o njemu pisalo u negativnom kontekstu, a da nitko nije niti imao namjeru spomenuti ime "žrtve" (radi se o Umažaninu Milanu Teševiću). Razloge privođenja Vukšića i njegovog 22 godišnjeg sina na OBAVIJESNI RAZGOVOR, koje policija provodi svakodnevno s građanima ovoga grada, je jedan običan razgovor koji treba utvrditi činjenice prijave. Nakon razgovora policija prosljeđuje prikupljene dokaze sucu istrage koji odlučuje treba li ispitanike zadržati u pritvoru radi (npr. opasnosti od ponavljanja dijela, utjecaja na svjedoke itd.). U ovom slučaju sudac nije smatrao da se i jedan akter ovoga slučaja treba zadržati u pritvoru, te su svi pušteni na slobodu. Sudac istrage još nije niti donio odluku o podizanju optužnice (barem nemamo tih saznanja), ali očito u ovom gradu ima malo bolje informiranih od nas.
Ovaj članak nije pisan s namjerom da vaš novinar brani Milana Vukšića i njegovog sina. Vaš novinar nema namjeru niti da blati Milana Teševića. O njemu i njima vrli građani ovoga grada već su donijeli svoj sud. Svatko onako kako mu odgovara.
Čitajući sve napisane komentare o tom slučaju čovjeku se diže želudac, što od komentara što od osoba koje ih pišu. Cijeneći sve one koji "imaju muda" potpisati se svojim imenom i prezimenom do gnušanja prema svima onima koji se kriju iza nekih udruga, pokreta, nadimaka.
Prepoznatljivi su i oni koji u ime svoje partije i stranke traže "vješanje". Njih razumijem. Oni bi za dolazak na vlast dali i tuđu krv. Razumijem i one koji protežiraju da zasjednu na mjesto predsjednika Gradskog vijeća. Oni bi išli i puno dalje. Vlast je slast. Ali ne razumijem čovjeka.
Da li se itko od prozvane gospode prepoznao. Da li se upitao kakva bi bila njegova reakcija kada je u pitanju njegovo dijete. Očito nije. Oči su zasjale. Prilika je tu. Treba ju iskoristiti.
Obitelj Vukšić. Ma jebeš obitelj Vukšić.
Briga njih, oni su tu da galame, optužuju, pišu. Liječe svoje frustracije. Većina ih je metuzalema koji u svom životu svojom glavom i rukama nisu stvorili ništa. Uživaju plodove koje su naslijedili od svojih roditelja. Jedan više ili manje. Koga briga.
Mali Vukšić, da je napravio probleme, napravio je. Otac je stao iza njega (namjerno ne spominjem njegovu funkciju) kao što bi iza svoga djeteta stao svaki otac. Milan Tešević je radio što je radio. Tko sam ja da im sudim.
Stara sam garda i još uvijek pamtim film iz '50, "Ne okreči se sine".
Franjo Sabo