Dulje od mjesec dana pržimo se na preko trideset stupnjeva. Jedni negoduju, drugi se tome vesele. No, oduvijek je nažalost tako bilo. Interesi čine da nešto volimo, nešto ne. Poljoprivrednici negoduju s pravom, jer je sušno razdoblje uništilo sve usjeve, turistički radnici, likuju, jer ima sunca i vrućine na pretek, pa turisti mogu uživati u moru i na suncu.
Svakodnevno smo svjedoci i anketa, koje navodno pokazuju da je sezona bolja od tamo neke prijašnje, da se ruše rekordi, broje se ulasci i izlasci putnika u Hrvatsku, iz Hrvatske, broje se noćenja, pansioni, koliko je turista iz koje države, ma broji se sve osim novca.
Vele, da će njega pobrojati na kraju. Mislim da će to lako učiniti, jer se baš i ne troši nešto previše. Priča mi jedan djelatnik rabačke turističke tvrtke, da turista ima, no kad dođu, treba im sat vremena da iskrcaju hrane, pića, i ostalih osobnih potrepština iz svojih automobila, jer sve donesu sa sobom, da slučajno ne bi kod nas potrošili kakav euro više.
Da vam budem iskren, puna mi je kapa tih i takvih turista. Drago mi je da sunce prži, da imamo lijepo more, ali mi većina tih takozvanih turista ide na živce.
Osim što nas mnogi smatraju ovcama, vladaju se nekulturno, ne libe se ugurati preko reda u trgovačkim centrima, bez problema će vam se uvaliti na parkirno mjesto, iako vide da se prije njih spremate parkirati i tako dalje.
Nije toga nekad bilo, znalo se za red, očito je i na zapadu to prošlo vrijeme. Ne želim generalizirati, no većina je nekulturna. Za građane Labina je bolje da se u Rabac ni ne spuštaju, parkirati nemaš gdje, ustvari imaš ali te deru naplatom, trebam li reći da stranci parkiraju besplatno. Trotoari su puni njihovih automobila, tako da igraš ruski rulet, ako želiš prohodati recimo ulicom Slobode u Rapcu, jer ona je sve samo ne slobodna. Zauzeli je Nijemci, Talijani, Austrijanci…ponašaju se kao indijanci.
Ljetnih smo mjeseci diskriminirani na svakom koraku. Tako sam neku večer bio u jednom restoranu, rastrčali se konobari oko obitelji koja je šprehala njemački, nas nisu šljivili ni nula posto. Na kraju je njihov račun bio upola mani od našeg, no častili su ih svim mogućim napitcima, nas odjebali na brzinu. Valjda misle da ćemo im dolaziti zimi, nek` ih i zimi švabe hrane.
Ljigavo mi je sve to skupa. Da se razumijemo, nisam protiv turista, neka narod zarađuje od gostiju, neka se blagajne pune ali brate privucite neke „normalne“ turiste, ološ može i kući ostati, imamo mi našeg na pretek, ne trebamo ga uvoziti, i na račun tih i takvih turista biti omalovažavani svakodnevno. Nije turizam što je nekad bio. Nama je svugdje zabranjeno, turisti haraju, mlate, otimaju, vrijeđaju, sve uz blagoslov, nekih ugostitelja, koji, kad sam već kod te djelatnosti, ne da ne znaju neki strani jezik, ne znaju ni svoj.
Adriano šćulac
Izvor: OVDJE