Nisam najsigurniji kad sam postao zainteresiran za Japan, ali bilo je nekoliko malih kontakata s Japanom i japanskom kulturom kad sam bio klinac i oni bi mogli biti uzrok tome.Kad sam imao kojih 12 ili 13 godina, tata mog najboljeg prijatelja vratio se iz Japana i i nije prestao pričati o tome kako je sretan, kako je vidio svetu planinu bez oblaka. Rekao je, da po starim japanskim običajima to znači da će mu se svi snovi ostvariti i da će živjeti dug i bogat život.
Kasnije su dva japanska inžinjera gostovali kod mene u Umagu gdje su moj i prijateljev tata testirali nekakve sisteme za daljinsko naručivanje. Tada je to kod nas izgledalo kao svemirska tehnologija, ali mogao bi biti i jedan od razloga zašto sam uopće i završio u IT-u. Naime imao sam u kući kompjuter na kojem se testiralo napredni software iz Japana.
Koju godinu kasnije, kad je internet postao lako dostupan svima i prije nego je postao opasno i strašno mjesto preko Net Meeting aplikacije upoznao sam jednog Japanca. Imao sam 17 godina i nisam tražio Japanca, ali eto ispalo je da sam se skompo s nekim profesorom koji mi je onda crto malo Japan, objašnjavao mi kako je država uređena i neka važna mjesta u Japanu koja bi trebao posjetiti, ako jednog dana dođem u priliku. Potvrdio mi je i to staro vjerovanje da će oni koji vide crveni Fuji živjeti dugo, sretno i bogato.
Nažalost, tadašnji komp mi je rikno i izgubio sam svaki kontakt s njim. Prilično šteta jer je jedan od rijetkih Japanaca koji znaju engleski dobro. :)Svi ti mali detalji smjestili su Japan i Fuji na moju listu želja, ali kao klinac iz Hrvatske više je bilo na spisku “želja koje se nikad neće ostvariti”. Uvijek se činilo preskupo i nerealno. Zbog sveg toga slabo sam ja pričao o Japanu, ali nisam skrivao simpatije prema bambusu, sushiju, ramenu i drugim lijepim japanskim stvarima (Fujifilm, Nikon, Honda …). :)
I onda, početkom godine Dina me pitala – Što misliš, jel došlo vrijeme da odemo u Aziju i konačno provedemo godišnji u Kini? Kao svaki pravi i dobar muž koji voli usrećiti svoju ženu rekao sam joj – To je zaista sjajna ideja, samo, kad već idemo na istok, što misliš da odemo mi ipak do Tokya i Fujia, oni su mi nekako draži? :)
Složila se Dina, a ja sam rekao da od Japana ono što moram i želim su “samo” četiri stvari – Tokyo, Hiroshima, Nagasaki i izlazak sunca na Fujiu (goraikō).
Ni sam nisam bio siguran.............
Nastavak: OVDJE
Dina i Igor (zvani Balky) su mladi bračni par iz Umaga. Trenutno žive i rade u Irskoj u Dublinu. Igor već jedno vrijeme piše na svom blogu http://igor.stojakovic.net/hr/ zanimljive članke o svom boravku u Irskoj. S obzirom da njih dvoje puno putuju na njegovoj stranici možete pronaći odlične članke koje je zabilježio na svojim putovanjima.