Današnji Umag ima niz hotela. Da vidimo kako je to izgledalo i ne tako davno.
Još je godine 1877. u Umagu postojao hotel-restoran „Al Cervo D`Oro“, a postojala je i jedna kavana. Godinu dana poslije Umag je dobio nekoliko novih gostionica.
Godine 1881. otvoren je još jedan hotel „Al buon amico“, koji je iduće godine i jedini, a otvorena je i nova gostionica. U posljednjem desetljeću 19.st. na postojeći hotel pridodan je i novi „All`Istria“, a 1898. otvoren je „Al Leon D`Oro“.
Na samom početku 20.st. Umag ima tri hotela, a mali hoteli počinju nicati i u njegovoj okolini (Petrovija, Materada, Bašanija, Murine).
Godine 1910. prijestolonasljednik Franjo Ferdinand posjetio je Brijune, ali je svratio i do Umaga. Godinu dana nakon toga počinju se organizirati prvi izleti za savudrijski svjetionik (link), te Sipar (link).
Prvo kupalište odnosno njegovi planovi predstavljeni su u Kopru na regionalnoj izložbi još 1910. godine. Deset godina kasnije postoji nekoliko kupališta, a postoji i mogućnost iznajmljivanja kočija i kola.
Godine 1923. postoje 4 hotela, tri bifea i bara, tri gradske kavane, 3 gostionice, pansion na Punti i nekoliko kupališta. Jačanje turizma potaklo je osnutak „Društva za hotele i kupališta“ („Societa Albergi e Stabilimenti Balneari di Umago d`Istria“). Godine koje slijede imaju samo manje izmjene u postojećim kapacitetima, a broj turista u 1936. bio je 64.000, mahom iz Austrije.
Godine 1939. postojao je jedan hotel i niz pansiona, gostionice, jedan bar, dvije krčme. Te je godine uvedena turistička autobusna linija Umag – Portorož – Trst. Do tada se u Umag dolazilo morskim putem, parobrodima. Isprva je postojalo brodarsko društvo „Istria – Trieste“ smješteno u Trstu, da bi 1897. bilo osnovano brodarsko društvo „Umago – Trieste“ koje je trebalo dodatno osnažiti povezanost Umaga.
Kada govorimo o starom štihu, u ta se vremena niste mogli šetati oko stare jezgre današnjom šetnjicom uz more. Poput Rovinja danas, kuće u Umagu bile su do samog mora, doslovce su „izranjale“ iz mora, izložene neverama i valovima. Lungo mare je dovršen tek 1939. Svi koji su živjeli u staroj jezgri Umaga za prijevoz svega potrebnog za život koristili su isključivo uske uličice koje postoje i danas. Dio uličica uopće nije bio popločen, a dio je bio samo djelomično popločen. Taj uski dio, poput nekog pločnika duž blatnjave uličice, nazivao se „Salvascarpe“ (tal. čuva cipele). I na koncu, onaj veliki lukobran sagrađen je u 19.st. Na njegovom kraju isturenom u more nekada se nalazila kućica s čijeg su krova mulci skakali u more, a zelenim je svjetlom s vrha označavan početak lukobrana noćnim moreplovcima.
Izvor: Pozdrav iz Umaga, Niki Fakin