Biti veliki igrač nužno ne znači biti i nakon prestanka igranja, veliki trener. Umag je jedna od baza HNS-a. U Umagu se održavaju seminari za licence trenera. Tijekom godine na tim seminarima možemo vidjeti mnoga poznata imena iz nogometa koja su žarila i palila po svjetskim Arenama.Koliki će od njih postati "veliki treneri", teško je reći. Moj mentor i prijatelj Zvonko Duspara (pok.), koji je u svojim izbjegličkim danima '90 bio i trener u Umagu, a nakon utakmica koje smo zajedno znali analizirati, jednom prilikom, nakon jedne moje kritike na neki njegov potez tijekom utakmice, mi je rekao: "Daj mi da ja budem trener Barcelone pa češ vidjeti kako sam pametan i dobar trener".
Sinoć, protiv Azerbajdžana Niko Kovač je bio trener Barcelone, Real Madrida, Intera, itd. Sve veliki klubovi. Sve veliki igrači, a od igre nula. Do sada sam samo sumnjao, a sinoć sam se i konačno uvjerio da Niko nikada neće biti "veliki trener". Zašto? Jednostavno zato što nema muda.
U svom životu družio sam se s "velikim trenerima". Upijao njihova razmišljanja. Promatrao njihove reakcije za vrijeme utakmice. Jednom je netko (valjda je bio Dalmatinac) rekao: "Čovjek i magarac znaju više nego samo čovjek".Očito da Niko ima problema s svojim egom.
Odraditi desetak utakmica, a ništa ne mijenjati u načinu igre, moraš biti neznalica, idiot ili kreten. Igra Hrvatske je pročitana još na Svjetskom prvenstvu u Brazilu. Svi znaju naše dobre i loše strane. Još nekako igrati protiv momčadi koje igraju nogomet, tu smo "doma", ali igrati protiv momčadi koje "parkiraju autobus" u gol, e tu smo jako tanki. Zašto? Zato što smo pročitani.Sve to znao je i Robert Prosinečki, znao je to i Niko Kovač. Robi nije izmišljao toplu vodu. Postavio je tri obrambene formacije. Zaštopao Modrića i Rakitića, Dao slobodu Pranjiću. Jedino mu je planove brkao agilni Vrsaljko kojeg niti duplim pokrivanjem nije uspio zaustaviti. Btw. Vrsaljko je sinoć bio naš najbolji igrač.
Znao je Robi da mi, osim Perišića (koji je lutao terenom) i Rakitića nemamo vanjske šutere. Da ne ulazim u dublju analizu kako je Pjaca na početku "gušio" Vrsaljka. Kako Pranjić nije imao niti jedan kvalitetan centaršut. Kako su nam ( a to se dešava godinama) stoperi vodili igru. Zašto? Iz jednostavnog razloga. Žuti je stavio "flastera" na Modrića i Rakitića kojima je dao samo prostora da odigravaju s stoperima (to, da je Kovač pravi trener trebao je predvidjeti), iako je Modrić s nekoliko kvalitetnih lopti pogađao Vrsaljka, ali tu je u pitanju njegova individualna kvaliteta.
Taj problem Niko nije detektirao (zanima me što su mu radili pomoćnici). U takvim situacijama po loptu se vračaju bočni vezni. Oni tada preuzimaju ulogu zadnjih veznih. To se sinoć dogodilo samo jednom kada se Perišić vratio po loptu.
Još jedna stvar upada u oči. Kada protivnik igra bunker, momčad koja napada mora "raditi" bez lopte. To su stvari koje se uče, a najbolji učitelji su treneri Futsala (malog nogometa). Bilo je smiješno gledati kako se naši sinoć u šesnaestercu na pola metra, okrenuti leđima golu dodavaju između sebe ne znajući što dalje.Sastav koji je sinoć izveo Kovač neću komentirati. Trener najbolje zna tko je najspremniji. Ali izmjene moram iskomentirati. Obično kada se rade izmjene onda se mijenja ili povrijeđeni igrač ili igrač koji nije zadovoljio. Izmjena Modrića bila je čudna. Pomislio sam da se radi o povredi. danas sam pročitao njegovu izjavu gdje se i on čudi zašto je promijenjen.
U nogometu dobre izmjene znaju rezultirati i preokretom. Ali mijenjati igrača istog tipa, na istoj poziciji, a ne mijenjati ništa u načinu igre. Ne aktivirati plan B ili C ili D, to je čisti idiotizam. Upravo te greške radi Niko Kovač.
Biti trener treba imati muda. Da je kojim slučajem (sada karikiram) iz igre izvadio vratar Subašića i u igru uveo Kramarića ja bih mu zapljeskao. To bi značilo da ima muda, a ovako, pokazuje i dokazuje da je još jako zelen. Razumijem "dug" koji ima prema Pranjiću. Doveo ga je kada nije imao lijevog beka, dug prema Badelju, kojeg je otpisao za SP pa ga naknadno pozvao.Treba se tim momcima odužiti ali ne i nužno. Za to postoji Malta i prijateljske utakmice. To da za 18 mjeseci koliko je izbornik nije uspio pronaći pravog zadnjeg veznog (razbijača) kakav je i sam bio dok je aktivno igrao, to mu je veliki minus.
Treba pohvaliti stopere Ćorluku i Vidu, koji su odigrali bez greške. Vrsaljka koji je bio siguran u obrani i vrlo agilan u napadu. Svi ostali uklopili su se u sivilo loše taktike Nike Kovača. Činjenica da Subašić i nije imao nekog posla dovoljno govori koliko su domaćini bili "opasni", ali i njihov vratar je mogao uzeti slobodan dan i to govori koliko smo mi bili "opasni".
Za kraj ću ostaviti moga ljubimca Mandžukića. Ono što je on sinoć ispromašivao inače zabija vezanih očiju. Pucati petom jednu čistu volej loptu s 5-6 metara? Cijelo vrijeme me kopka jedno pitanje: Da li je netko sinoć uopće smio postići gol?
Franjo Sabo