PORTAL PRESSUM

Kolumna Adriano Šćulac: Podobni paraziti

Kolumna: Adriano Šćulac
2015-10-08 09:32:50

On je bio direktor jedne velike gradske tvrtke, žena zaposlena u istoj. Kad se tražilo referenta prodaje, kao naručeno je to radno mjesto bilo za jednu od njihove dvije kćeri. Sve je  bilo idilično, iako su ljudi u firmi i gradu pričali o tome, kako je to nepotizam. Neki bi čak govorili zašto bi to bio, pa ima više firmi i poduzeća gdje je ista ili slična situacija. Znate već onu, zli jezici govore. I tako je njima tekla svakodnevica, zarađivalo se dobro, radilo ne baš puno, jer poduzeće niti je bilo njihovo niti skroz privatno.

Došlo je vrijeme da im je i druga kći završila školovanje. Ništa naročito, višu školu, tamo nekog smjera. Pričalo se po mjestu da ne bi ni to da rođak nije bio ravnatelj škole. Kako bilo da bilo, treba zaposliti i drugu kćer, kud bolje prilike nego firma gdje su već mama, tata i sestra. Nije se čekalo puno vremena na zavodu za zapošljavanje. Ubrzo se «pojavilo» novo radno mjesto naravno u istoj firmi, gdje se tražila baš osoba tog smjera i škole koju je njihova druga kći završila. «Natječaj» je raspisan i naravno da je i drugo dijete već za nekoliko dana počelo u istoj firmi. Kud ćeš ljepšega, putovalo se na posao i s posla zajedno, svi u istoj firmi, zarada dobra. Istina pričalo se, ali što pa uvijek se priča.

Nije njih to baš ni puno diralo, jer bili su to ljudi, malo deblje kože na licu. Neki bi za to rekli i debelokošci. Vrijeme je tako teklo, tata i mama polako su bili na «zalasku karijere», kćerke se zaljubile, započele veze. Naravno da su i njihovi zaručnici imali baš takve škole i baš takva znanja koja su trebala u firmi. Zaposlili su se i oni. Obitelj se širila u vlastitom domu, ali bogami i u firmi. Tko te pitao za sposobnost, za znanje, kao da je to nekome bilo važno. Tada je već čitav grad o tome brujao. Kao nema to smisla, pa čitava obitelj bliža i šira se uhljebila u istoj firmi, a mladih s visokim školama svuda naokolo i ono što je još žalosnije, većina bez posla, ili rade bilo što i bilo gdje. Po pekarama, barićima, čak se znalo za slučaj gdje inženjer elektrotehnike, radi u građevnoj tvrtki kao nekvalificiran radnik.

Možda bi to tako i ostalo da se apetiti kod obitelji o kojoj pišem nisu povećavali, «glad» svakim danom bivala sve veća i veća. Trebalo je zaposliti i nećaka, jer za Boga miloga djeca rodbine su odrastala i trebala su im radna mjesta. Kap je prelila čašu, kad je jedan mladić iz grada, tražeći posao u «njihovoj» firmi, napravio scenu kad isti nije dobio, iako je bio i prekvalificiran za njega, zaposlilo se «njihov kadar». Pozvao je medije, digao halabuku. Za par je dana završio na policiji, jer je navodno prijetio glavi porodice, ocu direktoru, ali ni na tome nije stalo, pa je za koji mjesec stigla prijava da je istu prijetnju ponovio i njegovoj supruzi.

Policija je na brzinu učinila «očevid», sud još brže izrekao presudu i mladić je završio na šest mjeseci «iza brave». Da li prepoznajte napisano, ovo je priča koja nema veze sa stvarnošću, ali i ne mora biti. Ovo je današnja Hrvatska. Ovo je zemlja u kojoj naši mladi trebaju i moraju živjeti. Ali zbog takvih «priča» napuštaju tu i takvu Hrvatsku i traže sreću i radno mjesto na raznim stranama svijeta  Zar stvarno mislite da toga nema i da je to samo priča ili ružan san ? Tko će i kada tome stati na kraj.? Kad će i da li će nepotizam i «uhljebljivanje» nestati, kad će se tražiti sposobni a ne podobni. Mladima poruka neka čekaju, jer kad-tad. netko će tim i takvim «pričama» stati na kraj i one se više u našoj domovini neće «pričati».

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac