PORTAL PRESSUM

Švicarska avantura, dan 3.Treba vjerovati u lijepe snove, oni tada postaju stvarnost

Rukomet
2015-10-21 10:27:32

Ljubazno osoblje hotela u kojem smo boravili bilo nam je na usluzi 24 sata. S kim god da sam progovorio na Njemačkom odgovarao mi je na Hrvatskom, pa sam ih upitao radi li ovdje koji Švicarac? Rekoše mi uglas, neeeee.

Nakon doručka treneri Rajić i Vujić imaju sastanak s djevojkama. Predsjednik Žepčan im je zahvalio na sinoćnjoj utakmici i poželio da to ponove, a dogradonačelnik Niko Čančarević sijao je od sreće.

Mi ovisnici o nikotinu ubrzano smo se drogirali ispred hotela. Samo smo čekali kada će naići naš "Šicer" da nas spraši u autobus. Ni Švicarci se ne drže tako strogo timinga kao Neven. Ali iskusan je on "stari vuk" koji zna da demokracija kada je 50 ljudi u pitanju vodi u kaos.

Polazak za Zug u 8:45 h. A u autobusu je tiho. Vozač Saša pušta nam Austrijske polke. Nitko djevojkama ne nameće presing. Znaju one koji je ulog, a nemaju što izgubiti. Ja sam uznemiren. Sinoć sam negdje "posijao" torbicu od kamere u kojoj su mi punjač i svi adapteri. Baterije su pri kraju, a memorija puna. Brine me kako i sa čime snimiti ovaj važni trenutak. Neven me hrabri, da, u koliko je torbica ostala u dvorani ne brinem. -"Pošten je to narod". Gledam ga i pitam se što mu je Generalić u obitelji.

Ulazim u dvoranu, a tamo me čeka Neven s mojom nestalom torbicom. Pomislih: -"Dan je počeo dobro". Ma Švicarska je to ljudi moji. Lijepa, čista i poštena država.

Pitam Vujketa što misli nakon sinoćnje pobjede? Reče mi pitaj me nakon deset minuta utakmice. Al' me usreći s odgovorom.

Odlazim na "jedno" mjesto kada tamo srećem njihovog trenera Gwerdera. Pitam kakva je njegova procjena za danas, a on mi kaže 50 : 50. Pomislih, riječi ti se ostvarile. Onda mi idemo dalje.

Što reći o utakmici. Kopija sinoćnje izuzev što im je Pave odmah u startu odlučila pokazati tko je gazda na golu. Gledano s tribina bila je to ponovo jedna ružna utakmica za naše pojmove. Pošto su Rajić i Vujić postavili obranu 6/0, njihov napad je još i nekako izgledao, organizirano, a pošto se oni brane 3-2-1, naš napad je izgledao kao da napadamo ko muhe bez glave. Teško je djevojkama bilo igrati na ovaj način.

Opet su Švicarke bile po gol-dva u prednosti. Malo golova palo je u prvom djelu zahvaljujući vratarkama obiju ekipa (10 : 10). Rezultat koji nama nije išao u prilog u koliko nas Švicarke dobiju s dva gola prednosti. One su postigle u "gostima", noć prije, 27 golova.

Taman kada smo moj kolega Mišo i ja prestali zbrajati i oduzimati, Andrea Pavić koja je očito primijetila da nam matematika nije baš neka jača strana odlučila je prekinuti naše muke. Ali onda nas u bed bacaju prvo Ana Jajčević, a odmah potom i Julijana Žuliček koje Toskanski suci šalju na hlađenje. Nakon vodstva od dva gola prednosti, sada s četiri igračice u polju Švicarke nam bježe 2 gola. Taman za plasman dalje. Rajić luduje, ljuti se na njih dvije. A onda Pavić brani zicer Švicarki, a povratnice s hlađenja, prvo Žuliček, a odmah potom i Jajčević zabijaju. Sada je neriješeno. Ponovo brani Pavić, a Tena Mataija, Azra Imamović i Kornelija Gašić zabijaju. Umažanke su u presudnim trenucima napravile 5/0 i imaju tri gola prednosti i to je bio kraj svih nada Švicarki da mogu pobijediti i ići dalje.

Do kraja uspijevaju samo ublažiti poraz. Tribine se tresu. Naši navijači "luduju" na tribinama, a objektivni Švicarci plješću našim djevojkama. Očito smo ih iznenadili u svim segmentima. Od igre, do ponašanja, kako igračica tako i publike.

Lijepo je bilo vidjeti naše gospođe koje su u tradicionalnim nošnjama dijelile fritule i kroštule njihovim navijačima. Naše djevojke pred utakmicu su im u obije utakmice dale lijepe poklone. Niti Švicarci nisu zaostajali. Djevojkama su u obije utakmice poklonile one "Toblerone" čokolade, one manje. Lijepa gesta od njih. Ubiše se od troška. Ma Švicarska je to ljudi moji. Ima se, može se.

Na kraju veliko slavlje svih nas u Zug-u. U nedjelju nas je bilo stotinjak na tribinama. I njihove lokalne novine oba dana pisale su veliki članak o Hrvaticama koje ne samo što su lijepe i zgodne, već igraju i dobro rukomet. Spomenuli su i novčana primanja naših djevojaka koja su, pretvoreno u kave, jedva pola kave dnevno u Švicarskoj, za razliku od njihovih igračica.

I dok su se naše djevojke zajedno s publikom veselile i fotkale, za to vrijeme Švicarke su se presvukle i uzele močo u ruke te sve zajedno oribale cijelu dvoranu.

Upitao sam njihovog predsjednika da li one to rade sada po kazni. Čudno me pogledao i rekao: -"Ne, one to rade nakon svake utakmice. Mi iznajmljujemo termin u dvorani i kako ju zaprimimo tako čistu je i vraćamo. Nemoš' bilivit.

Ma ljudi moji, Švicarska je to. Jest da je skupa ali je čista i uređena država s poštenim svijetom koji ima potpuno drugačija mjerila vrijednosti od nas.

Nakon slavlja i veselja Neven je ponovo preuzeo komandu. Krenuli smo put Lozane do muzeja Olimpijade na jezeru Lac Leman, a potom do Geneve, da bi završili u mondenskom turističkom mjestu Montreuxu na Ženevskom jezeru.

Naše djevojke i svi mi puno smo toga prošli i vidjeli u ova tri dana. Puno toga čuli i puno toga naučili zahvaljujući odličnoj organizaciji ovoga putovanja. Bila je to svojevrsna nagrada djevojkama koje su po drugi puta igrale u Europi (prošle godine bile su u Parizu). Ovo što smo svi mi koji smo bili dio ekipe vidjeli zasigurno nikada ne bismo si mogli priuštiti. S toga je trener Rajić i poveo sve djevojke , njih 20 da bi ih na ovaj način nagradio.

Poznato je da one na svako putovanje putuju na dan utakmice i odmah se vračaju kući nakon utakmice, tako da zapravo nikada niti nemaju prilike upoznati grad u kojem igraju. Ovaj puta napravljen je pun pogodak zahvaljujući novcu koji su uplatili Švicarci za troškove, dotaciji Grada Umaga, a ja saznajem da je ostalo nešto novaca i u klupskoj blagajni.

Nakon svega viđenog, moramo biti presretni. U konačnici svi smo odradili veliki posao.

Sljedeći mjesec slijedi utakmica 3. kola Kupa pobjednika kupova. Igra se s Mađaricama iz Budimpešte, ekipom ERD HC. Gdje, kada i kako će se igrati ostaje da uprave dvaju rukometnih klubova ispregovaraju sljedećih dana. Mađarice su svjetski poznata ekipa, sastavljene od prekaljenih igračica iz cijele Europe i našim djevojkama biti će čast igrati protiv takve ekipe.

Do tada pustimo djevojke neka uživaju u svom velikom uspjehu o kojem će moči svjedočiti nakon što se zgotovi dokumentarni film koji je sniman tijekom njihovog boravka u Švicarskoj, koja je lijepa, čista, bogata i skupa država, ali vrijedilo je svakoga potrošenog franka.

I kako reče naša Pave; -"Evo Nas nakon sendviča na mađarskom gulašu".

Franjo Sabo

umag  tz umag
5portal     ProBiz - internet i marketing, Umag
Travel Agency Atlas Rabac